Ljepota svakodnevnog: Kako male radosti boje naš svijet

U svijetu koji stalno traži više, otkrivamo koliko je dovoljno – i lijepo – ono što već imamo.

U svakodnevnoj žurbi, među rokovima, obavezama i vijestima koje često nose težinu svijeta, lako zaboravimo da život nije samo zbir velikih događaja. Prava čarolija, ona tiha i nježna, skriva se u malim stvarima koje nam, gotovo neprimjetno, ispune dan – i srce.

To je onaj prvi gutljaj kave ujutro, dok stan još miruje, a svijet tek počinje disati. Osmijeh neznanca na ulici. Pogled na drvo u cvatu. Zvuk omiljene pjesme na radiju u gužvi. Pogled u oči voljene osobe kad riječi više nisu potrebne.

To su male ljepote koje ne traže pažnju, ali nas nagrade kad ih primijetimo. One ne dolaze s fanfarama, ali imaju snagu da promijene dan. One su život u ružičastom – la vie en rose – kad biramo gledati svijet s nježnošću, prisutnošću i zahvalnošću.

Ponekad je dovoljno samo izaći. Bez cilja. Disati. Ne razmišljati. Samo gledati. I odjednom sve oko nas postane vrijedno divljenja: ljudi koji prolaze u svom dostojanstvu svakodnevice, kao tihi junaci. Odbaceni predmeti uz cestu – stare stolice, izgubljene cipele – kao svjedoci nečijih priča. Drveće koje se mijenja sa sezonama, podsjećajući nas da sve prolazi, ali se i vraća. Cvijeće, ptice, bebe, zgrade – svi elementi jednog većeg sklada.

I, naravno, psi. Nepogrešivo prisutni, iskreno oduševljeni postojanjem. Kao da oni znaju ono što mi zaboravimo: da sadašnji trenutak, ovaj baš ovakav kakav jest, vrijedi cijelog svijeta.

La vie en rose nije stanje luksuza. To je unutarnji izbor. Pogled koji kaže: "Možda nije sve savršeno, ali biram vidjeti ono što jest."

Možda je to kap kiše niz prozor. Miris svježe pečenog kruha koji nas vrati u djetinjstvo. Trenutak tišine u kojem napokon čujemo sebe.

U vremenu u kojem se stalno traži više – više uspjeha, stvari, doživljaja – možda je najveći luksuz stati i reći: "Ovo je dovoljno. I lijepo je."

Jer život u ružičastom ne dolazi izvana. On počinje iznutra. Kad otvorimo oči i srce – i napokon vidimo koliko toga već imamo.

Tekst: Martina Stažnik

Foto: Ioana Motoc

POSTFESTUM |

Priča je započelo iznenadnim poklonom ružičastih naočala – simboličnim i doslovnim – na diWine radionici o roséima na Opatovini. Naočale kroz koje, kad ih jednom staviš, svijet izgleda nježnije, toplije, jednostavno – ljepše. I ne, nije stvar u boji stakla. Stvar je u pogledu.